Urlike i Beba pomažu Srebrenčane

Tekstovi iz starih „Srebreničlioh novina“

URLIKE I BEBA POMAŽU SREBRENČANE 

Srebrenica,17.07.2003.godine   Urlike Lahman  - Barker je njemica nastanjena u Francuskoj, sitna rastom ali ogromnog srca i duha. Njenom zaslugom djeca u mnogim srebreničkim domovima često se obraduju. Ona i njeni prijetalji prvenstveno djeci pomažu da ostvare poneki svoj mali san.

Do sada su više od trideset srebreničkih porodica obradovali najprije novčanom donacijom u iznosu od po pedeset evra po članu a zatim kopovinom ili obezbjeđivanjem onog što je djeci u tom trenutku najpotrebnije. Nekad je to hrana, odjeća, komad namještaja ili npr. instalacije vode u stanu itd.

- Kad sam prvi put došla u Srebrenicu prije tri godine vidjela sam ovdje mnogo lošeg- priča G-đa Lahman - grad je bio bez svijetla, porušen ljudi se nisu smijali, nisu imali posla.  Danas vidim promijene  ka boljem, nisu velike ali ipak je bolje nego tada i nadam se da će biti sve bolje. Moji prijatelji i ja smo "privatna inicijativa" ne predstavljamo ni jednu organizaciju jednostavno sakupimo nešto novaca i želimo da pomognemo gdje je to najpotrebnije. Ima nas u Francuskoj, Luksemburgu i Njemačkoj i nikada nismo pitali niti nam je bitno koje su nacionalnosti oni kojim pomažemo - kaže ona i nudi svoju e-mail adresu  i svim drugim koji bi željeli da pomognu (lachmann@wanadoo.fr).

Srebrenica je za to najbolji primjer jer posredovanjem nevladine organizacije BOSFAM

(Bosanska familija) "Urlike i prijetelji" pomažu svima, Srbima,Bošnjacima,Hrvatima ili Romima bez razlike.

BOSFAM čije sjedište je u Tuzli ali koji ima i svoj Centar u Srebrenici je jedna od najvećih i najstarijih NVO u BiH, formirale su ga žene izbjeglice prije deset godina sa misijom da prvenstveno pomogne ženama sa djecom.Pomoć se pruža u informisanju, edukaciji i ekonomskoj podršci u zapošljavanju putem rada u projektu rukotvorina, servisnih usluga, putem treninga ili pomaganjem da žene na neki drugi način dođe do posla. Munira Beba Hadžić direktorica BOSFAM-a kaže da je ovo primjer koji bi trebalo podržati i širiti. - Problem Srebrenice je specifičan u tome što su se svi predratni stanovnici Srebrenice, bukvalno svi i Srbi i Bošnjaci i Ostali, u jednom momentu morali pomjeriti iz svojih domova i danas se vraćaju. Mi u našoj organizaciji nikada nismo željeli razdvajati ljude po tome koje su nacionalnosti i zato nam je drago da pomažemo svima. Treba samo vidjeti osmijeh na licu djeteta kada dobije nešto o čemu je razmišljalo ili možda  nije ni sanjalo da može dobiti a to dođe odjednom odnekud i da čak za to ne mora reći ni hvala jer nama je jednostavno najveće zadovoljstvo vidjeti taj osmijeh na licima djece i to nam daje snage da i dalje nastavimo raditi -kaže na kraju G-đa Hadžić.

                                                                          Marinko Sekulić Kokeza

(Urlike Lahman i Munira - Bebe Hadžić)