Djećije odmaralište u minskom polju

Tekstovi iz starih brojeva “Srebreničkih novina”

DJEČIJE ODMARALIŠTE U MINSKOM POLJU

Ili KAKO SE ARČE HOLANDSKE PARE

- Holandija je po pouzdanim izvorima za Srebrenicu u  posljednjih desetak godina odvojila basnoslovnu svotu od više stotina miliona eura – Najmanje koristi od toga su imali sami Srebrenčani -

Kuća u minskom polju

Srebrenica, 26.07.2007.godine. Nevladina organizacija «Prijetelji Srebrenice» prije godinu, dvije izgradila je kuću za odmor, sport i rekreaciju, na mjestu zvanom Jezero u brdima na 30-tak kilometara od Srebrenice. Ništa čudno ni posebno na prvi pogled,  da na dvadesetak metara od novoizgrađenog objekta nije bila ratna linija razgraničenja, rovovi i bunkeri danas gotovo neprimjetni od izraslog šiblja.  Cijeli ovaj prostor bio je veliko minsko polje. Istina iza rata ekipe deminera su «čistile» ovaj prostor od mina ali ko može garantovati da su baš sve mine i ostale naprave uklonjene? Iako se mjesto zove Jezero, vode kilometrima unaokolo nema ni za lijek.  Ljetos je u njoj boravilo tridesetak djece iz izbjegličkih kampova u Špionici i Mihatovićima kod Tuzle i šest holandskih volonterki. Voda za piće, kao i hrana svakodnevno im je dovožena iz najelitnijeg i najskupljeg restorana u Srebrenici. Medjunarodna organizacija CARE International koja ima ured u Srebrenici još prošle godine je odobrila novac kako bi se sa izvorišta udaljenog desetak kilometara dovela voda za potrebe ove kuće te škole, ambulante i nekoliko većinom neuseljenih povratničkih kuća. Po riječima Boriše Jankovića predsjednika MZ Toplica kojoj pripada ovo mjesto vodovod se nije ni počeo graditi jer  nadležni u Opštini Srebrenica ne mogu da se dogovore o tome ko će biti izvođač radova. Zli jezici vele, vjerovatno zato što ne mogu da se dogovore oko «tala» a izvođač mora biti partijski podoban, povjerljiv,spreman da «pokrije sve rupe» i odgovara na  sva nezgodna pitanja.

Kuća je napravljena na ideju opštinskog načelnika Abdurahmana Malkića i Dragane Jovanović što je alfa i omega ove organizacije koju mnogi u Srebrenici nazivaju i «društvom jednog lica». To  u stvari jesu većina tzv. NVO u Srebrenici koje uglavnom služe za pranje para i ličnim interesima nekolicina  zaposlenih u njima. Ne treba ni napomenuti da većina tih nisu iz Srebrenice. Kuća se koristi samo petnaest dana godišnje  a i to je ustvari samo pokriće za utrošeni novac. Napravljena je dijelom od doniranog novca iz Holandije i drugim dijelom iz opštinskog budžeta po odobrenju načelnika.  Naravno da su graditelji  i ranije znali za minsko polje i nedostatak vode ali to im nije smetalo da iz njima znanih razloga ovdje bace desetine hiljada maraka koje su mogle biti mnogo korisnije utrošene na bezbroj drugih mjesta u Srebrenici.

Autor:Marinko Sekulić Kokeza

P.S.

Ova kuća i deset godina je i dalje prazna, ne koristi nikom i trebalo je označiti kao spomenik promašenim investicijama i opranim parama u Srebrenici.