Novo craft pivo iz Srebrenice

Novo craft pivo dolazi iz posebnog grada - Srebrenice

Budući brend iz Srebrenice, suvenir koji će vas podsjećati na posebno mjesto u BiH, pozitivna je priča iz grada iz kojeg ne stižu često pozitivne vijesti. Riječ je o novom craft pivu iz Srebrenice.

Cijeli tekst ćitajte OVDJE

 

Azemu treba pomoć

Azem Mehanović - život u brvnari bez vode i ikakvih primanja

Preživjeo je rat, progonstvo, povrtak u život bez  ičeg, zimu sa minusima ispod 2o stepeni u drvenoj kolibi ali vjeru u dobre ljude  nije izgubio

Zatekli smo ga na Kragivodi, dvadesetak kilometara od Srebrenice, kod devastirane zgrade nekadašnje pošte. Oskudno odjeven, sitni, mršavi starac plijeni osmijehom i mirnoćom, kaže da se zove Azem Mehanović. Vratio  se veli u svoj Osat  2006. godine, tuđina dodijala. Živi sam u brvnari bez vode, bez ikakvih primanja.

- Pitamo kako preživljava?

- Ja to najbolje znam kako. Ljeti skupljam gljive i bilje i prodajem. Malo za zimnice. Težak život, ali šta ja mogu.

- Imaš li koga? S kim živiš?

- Živim sam. Imam sina i kćerku u Federaciji.

Pomognu li ti oni? Dolaze li?

Dođu ponekad. Ne mogu ni oni da mi nešto pomognu. Pomognu kol’ko mogu ali nemaju ni oni. U kreditu su, imaju djecu. Ja tamo ne mogu, hoću ovdje da umrem i gotovo – kaže Azem koji u svojoj drvenoj kućici živi samačkim životom, ali bez osnovnih uslova.

- Najgore mi je što nemam ni vode, u 21. vijeku, moram i sad da se kupam napolju.

Kako si preživjeo ovu zimu i ogromne minuse kad je sve bilo u ledu?

Ja znam kako, ali šta ću mora se,- kaže starčić, sa osmijehom, tiho, kao da se pravda –

Azem ima 71 godinu, Prije rata kao i svi Osaćani bio je neimar, radio privatno kao građevinski radnik diljem biše zajedničke države. Privatnici građevince i tad kao i danas, gotovo nikad ne prijeve a kamo li osiguraju. Radnog staža nema, tako ni penzije, samim tim ni za osnovne životne potrebe.

On ne moli, ne traži ništa ni od kog, ni na koga se ne žali i neizmjerno ja zahvalan svakom za malu pomoć.

 A Azemu ne treba mnogo, kupatilo i voda, kako sam reće da se „ne kupa hladnom vodom napolju u 21. vijeku“. Iako je što šta u životu propatio vjeru u ljude nije izgubio. Dobri ljudi mu mogu pomoći.

Marinko Sekulić Kokeza

Pivo iz Srebrenice položilo test

PIVO PROIZVEDENO U SREBRENICI POLOŽILO TEST

Srebrenica, 25.februara 2017,godine - Večeras je u Rock klubu Malboro u Srebrenici održana pomocija i degustacija  domaćeg piva proizvedenog po prvi put u istoriji,  u ovom gradu. „To neće biti samo još jedna vrsta alkoholnog pića. Namjera nam je da to bude jedan srebrenički brend, prigodan suvenir i pozitivna priča iz Srebrenice ali i korist jer će se neko i zaposliti” , kazao je na otvaranju  Davorin Sekulič, vlasnik mini pivare u osnivanju, rođeni Srebrenčanin zaposlen kao fotoreporter u Klix.ba.

Načelnkik opštine Srebrenica Mladen Grujičić  se obratio prisutnima rekavši da je najprije iznenađen kvalitetom piva i da će Opština Srebrenica u skladu sa mogoućnostima uvijek podržati progresivne ideje mladih ljudi koje će biti od koristi  široj zajednici. On je kokretno predložio da ovo bude polazana tačka kako bi se otkupio prostor stare pivnice u centru grada koji bi mogao poslužiti za ozbiljniju proizvodnju piva ali i kao pab,kafić i prostor za aktivnosti mladih posebno muzičara.Obećao je i pomoć Opštine u tome.

MSKokeza

Kako je Mile u Srebrenici spasio Rami život?

Ramo Kadrić iz sela Gladovići kod Srebrenice, 20.aprila 1992.godine dolazeći na posao, da razvozi hljeb, nije ni slutio da će pogledati smrti u oči. Međutim, zahvaljujući veterinaru Miletu, ostao je živ.

CIJELU PRIČU ČITAJTE OVDJE

PRVO PIVO IZ SREBRENICE

PERKMAN. ANDRIĆEVA TETKA, VIDRAN...

U Srebrenici po prvi put u istoriji, počinje proizvodnja kvalitetnog domaćeg piva koje neće biti samo još jedna vrsta alkoholnog pića. Namjera je da to bude jedan srebrenički brend, prigodan suvenir i pozitivna priča iz Srebrenice.

Mladi Srebrenčanin Davorin Dado Sekulić,  čije fotografije svakodnevno objavljuje portal Klix.ba i drugi svjetski mediji, ne zaboravlja svoje rodno mjesto i vraća mu se kad god je u prilici. Davorin, njegova tri brata i sestra su djeca Srebrenice. Iako neki od njih petoro još uče i studiraju, Dado i starija mu sestra su već svoji ljudi, rade, u svom poslu su priznati i poznati, mladi ljudi, iako od svog grada nikada nisu dobili ni marku stipendije ili kredita. Ipak ne obaziru se na to i o tome ne pričaju. Davorin je tako, gledajući da pomogne u riješavanju najvećeg  problema nezaposlenosti u Srebrenici, odlučio  otvoriti mini pogon za tzv.kućnu proizvodnju piva. To je trenutno vrlo popularan trend u svijetu a i kod nas. U opremanje proizvodnog prostora i nabavku opreme, uložio do sada oko 15 000 KM, podigavši kredit, iako je u Sarajevu podstanar. Namjerava proizvoditi tri vrste piva a za kompletnu proizvodnju ima obezbijeđeno tržište. U početnoj fazi namjerava zaposliti jednog radnika a  proširenjem proizvodnje i opremanjem ugostiteljskog dijela još  2-3. Posebno zanimljivo je to što će njegova piva na neki način biti brend ali i suvenir iz Srebrenice jer svako pivo ima specifično ime i priču na pozadini boce koja govori o Srebrenici. Probna količina piva je proizvedena i u subotu 25. Februara 2017.godine u Rok kafeu Malboro  će biti besplatna prezentacija i degustacija njegovih piva o kojima evo i propratnih priča.

PERKMAN - Srebrenica je postojbina rudarskog duha, veselog patuljka Perkmana. Prema narodnom predanju, kada nema nikoga u oknu on udara čekićem a rudari bi često potvrdili da čuju zvuke čekića kada sjednu da se odmore, te da su na ulazima u rov nailazili na njegove tragove. Vjeruje se da je pomagao pri kopanju srednjovijekovnih rudokopa što su vidljivi uz samo šetalište, iz grada prema banji Guber.

  

 ANDRIĆEVA TETKA  - Danica, Tetka Ive Anrića je bila opštinski pisar u Srebrenici. Vrijeme ljetnih raspusta Andrić bi provodio kod tetke, u Srebrenici, gdje je i napisao svoju prvu pripovjetku „Put Alije Đerzeleza“ a kasnije i pripovjetku „Osaćani“. Koliko je naš nobelovac bio vezan za Srebrenicu i svoju tetku govori i činjenica da je prilikom upisa na Bečki i Krakovski univerzitet za mjesto prebivališta imenovao baš ovaj grad.

VIDRAN - je jedan od konja neke od mnogobrojnih vojski što su se od praistorije otimale da vladaju Srebrenicom. Grad srebra je bio jedna od najvećih kovačnica novca Rimske imperije. U Srebrenici, na samo 10 dana jahanja od svoje države-grada, stolovaše stalni konzuli  Dubrovačke republike. Konji i vojnici neke od tih osvajačkih vojski obolješe od gube i kako se kupaše u potoku crvene vode, što izvire iz rudokopa biše izliječeni i taj potok tako dobi ime Guber.

NEMOGUĆA MISIJA

RTV Srebrenica je, ponedjeljkom od 13,30 sati, počela sa emitovanjem reportažnih zapisa o povratku ljudi i života u Srebrenicu, emitovanih tokom godina u  programu njemačkog državnog radia DW, Svih 50 priča su sabrane u knjizi “Kako dopisnik iz Srebrenice javlja” uz prevod na italijanski jezik i audio zspis na CD-u a autor je naš novinar Marinko Sekulić Kokeza, dugogodišnji dopisnik  DW. 

NEMOGUĆA MISIJA, RADIO MOST -TUZLA SREBRENICA

    - Prvi zvanični razgovor predstavnika zaraćenih strana poslije rata  -  Direktan radio prijenos, razgovor pred očima javanosti – - - Postignut dogovor -

Profesionalni novinarski izazov i ljubav prema  gradu u kojem sam odrastao ali i inat za dokazivanjem nekim kolegama,  ko je ko, u profesiji,  nameću mi  ideju da se upustim u „nemoguću  misiju“. Ono što mjesecima ne polazi za rukom dobro plaćenim stranim emisarima meni uspijeva 25. januara 1998.godine. Predsjednik SDS-a u Srebrenici Momčilo Cjetinović sa kojim sam prije rata dijelio kancelariju u redakciji Radio Srebrenice,  odmah pristaje na razgovor pod samo jednim uslovom, da posrednik u tim razgovorima budem ja. Povjerenik SDA i Načelnik opštine Srebrenica u egzilu sa sjedištem u Tuzli tada, Abdurahman - Kiko Malkić, pristaje nakon konsultacija u stranačkom vrhu, Uspijeva mi tako da se stavim u ulogu posrednika u njihovom razgovoru o pregovorima koji se vodi putem telefona u radio mostu između Tuzle i Srebrenice. Direktno u eteru bez odlaganja i cenzure njih dvojica pregovaraju pred  ušima javnosti. Uspijeva mi to što niko nije mogao ni sanjati. Evo djelića iz tog višesatnog razgovora u kojem postižemo dogovor za početak zvaničnih pregovora o uspostavi  prve poratne multietničke vlasti u Srebrenici. To je ujedno prvi poratni zvanični kontakt , političkih lidera vlasti u Srebrenici, uživo  bez međunarodnih arbitara...

-        ...Abdurahman Kiko Malkić  - ’Ajd’ da vidimo šta nam je činiti dalje...

-        Momčilo Cvjetinović  -  Evo kad  god hoćete da vidimo sad  o čemu da razgovaramo?

-        Malkić – Da razgovaramo kad će mo doći u Srebrenicu i da pričamo o inplemetaciji.

-        Cvjetinović – Evo ovako,  znači u Srebrenicu možete doći kad god hoćete i sa najavom i bez najave. Ako najvite,onda  trebali bi malo da slušate ono što vam mi savjetujemo u tom momentu a ako ne najvite onda mi ne snosimo nikakvu odgovornost. Što se tiče inplementacije rezultata bić je tek kada se razjasne ove primjedbe. Ovi matematički podatci o kojima smo mi govorili –

-        Malkić - A šta ako vam mi ponudimo više nego što vi očekujete?

-        Cvjetinović – Nije stvar u tome, stvar je u principima , pazite nama su dolazili ljudi, različiti emisari, sa različitih strana pa kažu „ Vi ne znate šta oni vama misle“ , nema potrebe da dođe meni neko iz Njemačke ili Australije i da kaže šta misliš ti meni ili ja tebi.To je jasna stvar, pogotovo što se poznajemo, međutim stvar je principijelne prirode, stvar je u strategiji OSCE-a u njihovoj priči metodologije....-

U jednoiposatnom razgovoru suprotstavljene strane su ipak uspjele približiti stavove i dogovoriti prvi međustranački sastanak za inplementaciju izbornih rezultata.

-        Momčilo Cvjetinović – Mi predlažemo, s obzirom na činjenicu na uzburkane strasti, na geografski položaj Srebrenice, to Ti i ja iako nismo živjeli u Srebrenici, živjeli smo u svojim selima dobro poznajemo. Mislim da pored toga što to i bude srijeda ili ako Elerkman kaže četvrtak nije to ni bitno, da to bude u nekom od naselja Potočari, Žutica, Sase...

-        Abdurahman Malkić – Ja mislim, ne  mislim, odlučno govorim da nećemo to prihvatiti, ja neću prihvatiti to, kao nekakav vođa ove ekipe. Mi hoćemo da razgovaramo u Srebrenici i tamo gdje i jeste mjesto da se razgovara o tome. Što vama smeta Srebrenica? Zar neće  građanima srpske nacionalnosti koji su trenutno u Srebrenici biti drago da nas vide ili moji prijatelji kojih još ima tamo da se vidimo sa njima?

-        Cvjetinović -  To su subjektivne stvari tih pojedinaca koliko će im biti drago da vide mene ili vas, na jednoj ili drugoj strani, bar smo za toliko pametni da razumijemo sve to. Mi se ne libimo u Srebrenici apsolutno, mi želimo da vas prihvatimo i da na miru razgovaramo o svemu onome o čemu želimo i možemo razgovarati, da iskristališemo stavove vrlo jasne i da izbjegnemo bilo kakvu sličnost sa događajima koji su prije toga bili ili sa nekim događajima   koji su prisutni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

-        Mislim da bi u tom pravcu trebali i da nas razumijete ako hoćete da nam djelimično i pomognete ako ne onda je to druga stvar...

-        Marinko Sekulić Kokeza (posrednik u razgovoru) – Koji je onda vaš konkretan prijedlog?

-        Cvjetinović – Evo moj je konkretan prijedlog, bilo koji dan ... srijeda ili bilo koji drugi dan osim utorka, naselja Potočari,Žutica, Sase, srebrenička teritorija koja ima uslova za jedan takav razgovor i koja ima i bezbijedonosne uslove i za mene. Vi mislite da je meni tek tako lako živjeti u takvim okolnostima to je potpuno jasno.

-        Malkić  - Ja bih prihvatio to ali uslovno da vežemo da na tom sastanku mora biti dogovoren termin inauguralne sjednice skupštine odnosno konstituirajuće u Srebrenici

-        Cvjetinović – Evo ovako, što se tiče može jednostavno da se sačini dokument koji bi jedna i druga strana i predstavnici jedne i druge strane potpisali  i tamo što budemo dogovorili to će biti dokument...

Nakon ovog radio mosta uslijedili su pregovori i natezanja koji su trebali biti krunisani prvim zasijedanjem multietničke skupštine u Srebrenici. Pregovori su vođeni posredovanjem međunarodnih faktora. Moje posredovanje i prve korake međunacionalnog dijaloga niko nije ni spominjao.Evo kako sam tada izviještavao:

-        Lokalni izbori u BiH održani su prije šest mjeseci. Rezultati nisu još uvijek provedeni u svim opštinama. Jedna od njih je i Srebrenica. Radio Kameleon je svojim radio-mostom pomogao da se uspostavi prvi kontakt između stranaka u Srebrenici i Tuzli i nakon toga je uslijedio niz sastanaka u užem krugu. Inplementacija izbornih rezultata ni nakon tih sastanaka nije dogovorena. Da podsjetimo u ovoj Opštini većinu glasova dobila je Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH. Uslijedila je arbitražna odluka i juče je (24.marta 1998.godine) u Srebrenici trebala da se održi konstituirajuća sjednica Opštinskog vijeća.Poslanici Koalicije su bez problema doputovali u Srebrenicu i sjednica je započela, međutim -  „Na intoniranje himne odbornici Koalicije su ustali i napustili sjednicu Skupštine.Tražili su ultimativno da se intonira himna Bosne i Hercegovine i oni sada u autobusu čekaju, pregovaraju sa Međunarodnom zajednicom, mi očekujemo da vidimo šta će biti“ – ovo je rekao Predsjednik SDS-a u Srebrenici  Momčilo Cvjetinović. Nastalu situaciju ovako komentariše Predsjednik regionalnog odbora SDA za srednje Podrinje Dževad Gušić – Jedno je bilo dogovoreno drugo je bilo na sceni. Ta himna vrijeđa istinska osjećanja našeg bošnjačkog naroda i ....Poslanici Koalicije su ušli u autobus i uslijedila su duga ubjeđivanja sa Ambasadorom Elerkmano Podpredsjednikom OSCE-ove privremene Izborne komisije. Nakon toga okupljenim novinarima on saopštava  -Ovo je jedan nesretan, žalostan početak novog vijeća, njegovog funkcionisanja i početka obavljanja poslova za narod Srebrenice. I meni lično je veoma žao da se desilo na onakva način kako se desilo...

Sud o svemu,  barem za sada, u ovoj zemlji,  izgleda mora da da Međunarodna zajednica. OSCE-ov arbitar Lindhem kaže  da su obje strane napravile opstrukcije, da od ovoga što se desilo trpi isključivo narod na obije strane i da će uslijediti sankcije – Ovo je opstrukcija i ukoliko Šef Misije OSCE-a objavi opstrukcije one koje je načinila srpska strana i one koje ste vi (Bošnjački  predstavnici ) napravili i preda Izbornoj apelacionoj podkomisiji budite sigurni da će mo mi donijeti odluku -

Obećanu odluku OSCE-e je uskoro i objavio. Za Srebrenicu je imenovan prelazni izvršni odbor na čelu kojeg je Amerikanac Leri Sempler, članovi Odbora su  Abdurahman Malkić i Nesib Mandžić sa bošnjačke i Rade Golić i Danko Mirović sa srpske strane. Svaki od njih je trebao sebi izabrati po jednog zamjenika iz reda druge nacionalnosti. Mirović i Golić su u Srebrenicu došli kao izbjeglice i oni se ne prihvataju dužnosti u ovom Odboru. Umjesto njih bivaju imenovani Nedeljko Đuran izbjeglica iz Livna i Desnica Radivojević iz Srebrenice. 19.juna 1998.godine ovaj Odbor u Srebrenici održava svoju prvu i poslednju, istina nezvaničnu sjednicu. Slijede ponovni mukotrpni pregovori i usaglašavanja naizgled nevažnih i banalnih detalja da bi  konačno 7.juna 1999. godine bila i održana.prva konstituirajuća sjednica SO Srebrenica. Evo mojeg izvještaja:

-        Ako do pomirenja može doći u Srebrenici onda se to može desiti i drugdje u Bosni i Hercegovini – riječi su  Ambasadora Roberta Berija Šefa OSCE-a za BiH na početku sjednice opštinskog parlamenta. U ovom gradu je na taj način gotovo dvije godine od već zaboravljenih izbora uspostavljena vlast u kojoj većinu imaju Bošnjaci, po prvi put u jednoj opštini Republike Srpske.

-        Današnji dan je važan ne samo za stanovnike Srebrenice već za cijelu Bosnu i Hercegovinu – rekao je Gospodin Ber – Uspiješan završetak će rezultirati formiranjem multinacionalne vlade u gradu koji je možda od najveće simbolične važnosti u ovoj zemlji –

-        Mi smo pružili ruku pomirenja – kaže za DW Potpredsjednik SDA BiH Halid Genjac – Ono što sam ja danas vidjeo u Srebrenici, ono što sam vidjeo po reakciji običnih ljudi, običnih građana, prolaznika ukratko bih prokomentarisao  da klima u Srebrenici se mijenja i da će ta klima i mimo volje pojedinih lidera uskoro biti takva da se ta ruka mora prihvatiti -

Period    jednogodišnje vladavine lokalne vlasti u Srebrenici na čelu sa Nesibom Mandžićem mogao bi se okarakterisati kao probijanje leda i pravljenje prvih početnih koraka na uspostavljanju minimuma povjerenja i uspostavljanje prvih kontakata.  Tada su ako se samo pozdrave svaka dvojica ljudi različite nacionalosti izazivali podozrenje ili osudu okoline a o slobodi nekakvog kretanja pogotovo noću u Srebrenici koja tada nije imala ulične rasvjete,  da i ne govorimo. Desilo se u to vrijeme više podmetanja požara u bošnjačke kuće a u samoj opštinskoj zgradi nožem je napadnut tadašnji sekretar opštine Munib Hasanović. Ni jedan od ovih slučajeva nikada za javnost nije zvanično razjašnjen. Nakon Mandžića na kormilo opštinske vlasti dolazi Šefket Hafizović. Dešavaju se i prvi povratci.

Autor Marinko Sekulić Kokeza