28. 02. 2017.
27. 02. 2017.
Azemu treba pomoć
Azem Mehanović - život u brvnari bez vode i ikakvih
primanja
Preživjeo je rat, progonstvo,
povrtak u život bez ičeg, zimu sa
minusima ispod 2o stepeni u drvenoj kolibi ali vjeru u dobre ljude nije izgubio
Zatekli
smo ga na Kragivodi, dvadesetak kilometara od Srebrenice, kod devastirane
zgrade nekadašnje pošte. Oskudno odjeven, sitni, mršavi starac plijeni
osmijehom i mirnoćom, kaže da se zove Azem
Mehanović. Vratio se veli u svoj Osat 2006. godine, tuđina dodijala. Živi sam u
brvnari bez vode, bez ikakvih primanja.
- Pitamo kako
preživljava?
- Ja to najbolje znam
kako. Ljeti skupljam gljive i bilje i prodajem. Malo za zimnice. Težak život,
ali šta ja mogu.
- Imaš li koga? S kim
živiš?
- Živim sam. Imam
sina i kćerku u Federaciji.
Pomognu li ti oni?
Dolaze li?
Dođu ponekad. Ne mogu
ni oni da mi nešto pomognu. Pomognu kol’ko mogu ali nemaju ni oni. U kreditu
su, imaju djecu. Ja tamo ne mogu, hoću ovdje da umrem i gotovo – kaže Azem koji
u svojoj drvenoj kućici živi samačkim životom, ali bez osnovnih uslova.
- Najgore mi je što nemam
ni vode, u 21. vijeku, moram i sad da se kupam napolju.
Kako si preživjeo ovu
zimu i ogromne minuse kad je sve bilo u ledu?
Ja znam kako, ali šta
ću mora se,- kaže starčić, sa osmijehom, tiho, kao da se pravda –
Azem ima 71 godinu, Prije
rata kao i svi Osaćani bio je neimar, radio privatno kao građevinski radnik
diljem biše zajedničke države. Privatnici građevince i tad kao i danas, gotovo
nikad ne prijeve a kamo li osiguraju. Radnog staža nema, tako ni penzije, samim
tim ni za osnovne životne potrebe.
On ne moli, ne traži
ništa ni od kog, ni na koga se ne žali i neizmjerno ja zahvalan svakom za malu
pomoć.
A Azemu ne treba mnogo, kupatilo i voda, kako
sam reće da se „ne kupa hladnom vodom napolju u 21. vijeku“. Iako je što šta u
životu propatio vjeru u ljude nije izgubio. Dobri ljudi mu mogu pomoći.
Marinko Sekulić
Kokeza
25. 02. 2017.
Pivo iz Srebrenice položilo test
PIVO PROIZVEDENO U SREBRENICI POLOŽILO TEST
Srebrenica,
25.februara 2017,godine - Večeras je u Rock klubu Malboro u Srebrenici održana
pomocija i degustacija domaćeg piva
proizvedenog po prvi put u istoriji, u
ovom gradu. „To neće biti samo još jedna vrsta
alkoholnog pića. Namjera nam je da to bude jedan srebrenički brend, prigodan
suvenir i pozitivna priča iz Srebrenice ali i korist jer će se neko i zaposliti”
, kazao je na otvaranju Davorin Sekulič,
vlasnik mini pivare u osnivanju, rođeni Srebrenčanin zaposlen kao fotoreporter
u Klix.ba.
Načelnkik
opštine Srebrenica Mladen Grujičić se
obratio prisutnima rekavši da je najprije iznenađen kvalitetom piva i da će
Opština Srebrenica u skladu sa mogoućnostima uvijek podržati progresivne ideje
mladih ljudi koje će biti od koristi
široj zajednici. On je kokretno predložio da ovo bude polazana tačka
kako bi se otkupio prostor stare pivnice u centru grada koji bi mogao poslužiti
za ozbiljniju proizvodnju piva ali i kao pab,kafić i prostor za aktivnosti
mladih posebno muzičara.Obećao je i pomoć Opštine u tome.
MSKokeza
Kako je Mile u Srebrenici spasio Rami život?
Ramo Kadrić iz sela Gladovići kod Srebrenice, 20.aprila 1992.godine dolazeći na posao, da razvozi hljeb, nije ni slutio da će pogledati smrti u oči. Međutim, zahvaljujući veterinaru Miletu, ostao je živ.
CIJELU PRIČU ČITAJTE OVDJE
24. 02. 2017.
PRVO PIVO IZ SREBRENICE
PERKMAN. ANDRIĆEVA TETKA, VIDRAN...
U Srebrenici po prvi put u istoriji,
počinje proizvodnja kvalitetnog domaćeg piva koje neće biti samo još jedna vrsta
alkoholnog pića. Namjera je da to bude jedan srebrenički brend, prigodan
suvenir i pozitivna priča iz Srebrenice.
Mladi Srebrenčanin Davorin Dado Sekulić, čije fotografije svakodnevno objavljuje
portal Klix.ba i drugi svjetski mediji, ne zaboravlja svoje rodno mjesto i
vraća mu se kad god je u prilici. Davorin, njegova tri brata i sestra su djeca
Srebrenice. Iako neki od njih petoro još uče i studiraju, Dado i starija mu
sestra su već svoji ljudi, rade, u svom poslu su priznati i poznati, mladi
ljudi, iako od svog grada nikada nisu dobili ni marku stipendije ili kredita. Ipak
ne obaziru se na to i o tome ne pričaju. Davorin je tako, gledajući da pomogne
u riješavanju najvećeg problema nezaposlenosti
u Srebrenici, odlučio otvoriti mini pogon
za tzv.kućnu proizvodnju piva. To je trenutno vrlo popularan trend u svijetu a
i kod nas. U opremanje proizvodnog prostora i nabavku opreme, uložio do sada
oko 15 000 KM, podigavši kredit, iako je u Sarajevu podstanar. Namjerava
proizvoditi tri vrste piva a za kompletnu proizvodnju ima obezbijeđeno tržište.
U početnoj fazi namjerava zaposliti jednog radnika a proširenjem proizvodnje i opremanjem ugostiteljskog
dijela još 2-3. Posebno zanimljivo je to
što će njegova piva na neki način biti brend ali i suvenir iz Srebrenice jer
svako pivo ima specifično ime i priču na pozadini boce koja govori o
Srebrenici. Probna količina piva je proizvedena i u subotu 25. Februara 2017.godine
u Rok kafeu Malboro će biti besplatna prezentacija
i degustacija njegovih piva o kojima evo i propratnih priča.
PERKMAN
- Srebrenica je postojbina rudarskog duha, veselog patuljka
Perkmana. Prema narodnom predanju, kada nema nikoga u oknu on udara čekićem a
rudari bi često potvrdili da čuju zvuke čekića kada sjednu da se odmore, te da
su na ulazima u rov nailazili na njegove tragove. Vjeruje se da je pomagao pri
kopanju srednjovijekovnih rudokopa što su vidljivi uz samo šetalište, iz grada
prema banji Guber.
ANDRIĆEVA TETKA - Danica, Tetka Ive Anrića je bila opštinski
pisar u Srebrenici. Vrijeme ljetnih raspusta Andrić bi provodio kod tetke, u
Srebrenici, gdje je i napisao svoju prvu pripovjetku „Put Alije Đerzeleza“ a
kasnije i pripovjetku „Osaćani“. Koliko je naš nobelovac bio vezan za
Srebrenicu i svoju tetku govori i činjenica da je prilikom upisa na Bečki i Krakovski
univerzitet za mjesto prebivališta imenovao baš ovaj grad.
VIDRAN - je jedan od konja neke od
mnogobrojnih vojski što su se od praistorije otimale da vladaju Srebrenicom. Grad
srebra je bio jedna od najvećih kovačnica novca Rimske imperije. U Srebrenici, na
samo 10 dana jahanja od svoje države-grada, stolovaše stalni konzuli Dubrovačke republike. Konji i vojnici neke od
tih osvajačkih vojski obolješe od gube i kako se kupaše u potoku crvene vode,
što izvire iz rudokopa biše izliječeni i taj potok tako dobi ime Guber.
21. 02. 2017.
NEMOGUĆA MISIJA
RTV
Srebrenica je, ponedjeljkom od 13,30 sati, počela sa emitovanjem reportažnih
zapisa o povratku ljudi i života u Srebrenicu, emitovanih tokom godina u programu njemačkog državnog radia DW, Svih 50
priča su sabrane u knjizi “Kako dopisnik iz Srebrenice javlja” uz prevod na
italijanski jezik i audio zspis na CD-u a autor je naš novinar Marinko Sekulić
Kokeza, dugogodišnji dopisnik DW.
NEMOGUĆA MISIJA, RADIO MOST -TUZLA SREBRENICA
- Prvi zvanični razgovor predstavnika
zaraćenih strana poslije rata - Direktan radio prijenos, razgovor pred očima
javanosti – - - Postignut dogovor -
Profesionalni novinarski izazov
i ljubav prema gradu u kojem sam
odrastao ali i inat za dokazivanjem nekim kolegama, ko je ko, u profesiji, nameću mi ideju da se upustim u „nemoguću misiju“. Ono što mjesecima ne polazi za rukom
dobro plaćenim stranim emisarima meni uspijeva 25. januara 1998.godine.
Predsjednik SDS-a u Srebrenici Momčilo Cjetinović sa kojim sam prije rata
dijelio kancelariju u redakciji Radio Srebrenice, odmah pristaje na razgovor pod samo jednim
uslovom, da posrednik u tim razgovorima budem ja. Povjerenik SDA i Načelnik
opštine Srebrenica u egzilu sa sjedištem u Tuzli tada, Abdurahman - Kiko Malkić,
pristaje nakon konsultacija u stranačkom vrhu, Uspijeva mi tako da se stavim u
ulogu posrednika u njihovom razgovoru o pregovorima koji se vodi putem telefona
u radio mostu između Tuzle i Srebrenice. Direktno u eteru bez odlaganja i
cenzure njih dvojica pregovaraju pred
ušima javnosti. Uspijeva mi to što niko nije mogao ni sanjati. Evo
djelića iz tog višesatnog razgovora u kojem postižemo dogovor za početak
zvaničnih pregovora o uspostavi prve
poratne multietničke vlasti u Srebrenici. To je ujedno prvi poratni zvanični
kontakt , političkih lidera vlasti u Srebrenici, uživo bez međunarodnih arbitara...
-
...Abdurahman
Kiko Malkić - ’Ajd’ da vidimo šta nam je činiti dalje...
-
Momčilo
Cvjetinović - Evo
kad god hoćete da vidimo sad o čemu da razgovaramo?
-
Malkić – Da
razgovaramo kad će mo doći u Srebrenicu i da pričamo o inplemetaciji.
-
Cvjetinović – Evo ovako, znači u Srebrenicu možete doći kad god hoćete
i sa najavom i bez najave. Ako najvite,onda
trebali bi malo da slušate ono što vam mi savjetujemo u tom momentu a
ako ne najvite onda mi ne snosimo nikakvu odgovornost. Što se tiče
inplementacije rezultata bić je tek kada se razjasne ove primjedbe. Ovi
matematički podatci o kojima smo mi govorili –
-
Malkić - A šta
ako vam mi ponudimo više nego što vi očekujete?
-
Cvjetinović – Nije
stvar u tome, stvar je u principima , pazite nama su dolazili ljudi, različiti
emisari, sa različitih strana pa kažu „ Vi ne znate šta oni vama misle“ , nema
potrebe da dođe meni neko iz Njemačke ili Australije i da kaže šta misliš ti
meni ili ja tebi.To je jasna stvar, pogotovo što se poznajemo, međutim stvar je
principijelne prirode, stvar je u strategiji OSCE-a u njihovoj priči
metodologije....-
U jednoiposatnom razgovoru suprotstavljene strane su ipak
uspjele približiti stavove i dogovoriti prvi međustranački sastanak za
inplementaciju izbornih rezultata.
-
Momčilo
Cvjetinović – Mi predlažemo, s obzirom na činjenicu na uzburkane
strasti, na geografski položaj Srebrenice, to Ti i ja iako nismo živjeli u
Srebrenici, živjeli smo u svojim selima dobro poznajemo. Mislim da pored toga
što to i bude srijeda ili ako Elerkman kaže četvrtak nije to ni bitno, da to
bude u nekom od naselja Potočari, Žutica, Sase...
-
Abdurahman
Malkić – Ja mislim, ne
mislim, odlučno govorim da nećemo to prihvatiti, ja neću prihvatiti to,
kao nekakav vođa ove ekipe. Mi hoćemo da razgovaramo u Srebrenici i tamo gdje i
jeste mjesto da se razgovara o tome. Što vama smeta Srebrenica? Zar neće građanima srpske nacionalnosti koji su
trenutno u Srebrenici biti drago da nas vide ili moji prijatelji kojih još ima
tamo da se vidimo sa njima?
-
Cvjetinović - To su subjektivne stvari tih pojedinaca
koliko će im biti drago da vide mene ili vas, na jednoj ili drugoj strani, bar
smo za toliko pametni da razumijemo sve to. Mi se ne libimo u Srebrenici
apsolutno, mi želimo da vas prihvatimo i da na miru razgovaramo o svemu onome o
čemu želimo i možemo razgovarati, da iskristališemo stavove vrlo jasne i da
izbjegnemo bilo kakvu sličnost sa događajima koji su prije toga bili ili sa
nekim događajima koji su prisutni na
cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
-
Mislim da bi u tom pravcu trebali i da nas razumijete ako
hoćete da nam djelimično i pomognete ako ne onda je to druga stvar...
-
Marinko Sekulić Kokeza (posrednik u razgovoru) – Koji je onda
vaš konkretan prijedlog?
-
Cvjetinović
– Evo moj je konkretan prijedlog, bilo koji dan ... srijeda ili bilo koji
drugi dan osim utorka, naselja Potočari,Žutica, Sase, srebrenička teritorija
koja ima uslova za jedan takav razgovor i koja ima i bezbijedonosne uslove i za
mene. Vi mislite da je meni tek tako lako živjeti u takvim okolnostima to je
potpuno jasno.
-
Malkić - Ja bih prihvatio to ali uslovno da vežemo da
na tom sastanku mora biti dogovoren termin inauguralne sjednice skupštine
odnosno konstituirajuće u Srebrenici
-
Cvjetinović – Evo
ovako, što se tiče može jednostavno da se sačini dokument koji bi jedna i druga
strana i predstavnici jedne i druge strane potpisali i tamo što budemo dogovorili to će biti
dokument...
Nakon ovog radio mosta
uslijedili su pregovori i natezanja koji su trebali biti krunisani prvim
zasijedanjem multietničke skupštine u Srebrenici. Pregovori su vođeni
posredovanjem međunarodnih faktora. Moje posredovanje i prve korake
međunacionalnog dijaloga niko nije ni spominjao.Evo kako sam tada izviještavao:
-
Lokalni izbori u BiH održani su
prije šest mjeseci. Rezultati nisu još uvijek provedeni u svim opštinama. Jedna
od njih je i Srebrenica. Radio Kameleon je svojim radio-mostom pomogao da se
uspostavi prvi kontakt između stranaka u Srebrenici i Tuzli i nakon toga je
uslijedio niz sastanaka u užem krugu. Inplementacija izbornih rezultata ni
nakon tih sastanaka nije dogovorena. Da podsjetimo u ovoj Opštini većinu
glasova dobila je Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH. Uslijedila je arbitražna
odluka i juče je (24.marta 1998.godine) u Srebrenici trebala da se održi
konstituirajuća sjednica Opštinskog vijeća.Poslanici Koalicije su bez problema
doputovali u Srebrenicu i sjednica je započela, međutim - „Na intoniranje himne odbornici Koalicije su
ustali i napustili sjednicu Skupštine.Tražili su ultimativno da se intonira
himna Bosne i Hercegovine i oni sada u autobusu čekaju, pregovaraju sa
Međunarodnom zajednicom, mi očekujemo da vidimo šta će biti“ – ovo je rekao
Predsjednik SDS-a u Srebrenici Momčilo
Cvjetinović. Nastalu situaciju ovako komentariše Predsjednik regionalnog odbora
SDA za srednje Podrinje Dževad Gušić – Jedno je bilo dogovoreno drugo je bilo
na sceni. Ta himna vrijeđa istinska osjećanja našeg bošnjačkog naroda i
....Poslanici Koalicije su ušli u autobus i uslijedila su duga ubjeđivanja sa
Ambasadorom Elerkmano Podpredsjednikom OSCE-ove privremene Izborne komisije.
Nakon toga okupljenim novinarima on saopštava
-Ovo je jedan nesretan, žalostan početak novog vijeća, njegovog funkcionisanja
i početka obavljanja poslova za narod Srebrenice. I meni lično je veoma žao da
se desilo na onakva način kako se desilo...
Sud o svemu, barem za sada, u ovoj zemlji, izgleda mora da da Međunarodna zajednica.
OSCE-ov arbitar Lindhem kaže da su obje
strane napravile opstrukcije, da od ovoga što se desilo trpi isključivo narod
na obije strane i da će uslijediti sankcije – Ovo je opstrukcija i ukoliko Šef
Misije OSCE-a objavi opstrukcije one koje je načinila srpska strana i one koje
ste vi (Bošnjački predstavnici )
napravili i preda Izbornoj apelacionoj podkomisiji budite sigurni da će mo mi
donijeti odluku -
Obećanu odluku OSCE-e je uskoro
i objavio. Za Srebrenicu je imenovan prelazni izvršni odbor na čelu kojeg je
Amerikanac Leri Sempler, članovi Odbora su
Abdurahman Malkić i Nesib Mandžić sa bošnjačke i Rade Golić i Danko
Mirović sa srpske strane. Svaki od njih je trebao sebi izabrati po jednog
zamjenika iz reda druge nacionalnosti. Mirović i Golić su u Srebrenicu došli
kao izbjeglice i oni se ne prihvataju dužnosti u ovom Odboru. Umjesto njih
bivaju imenovani Nedeljko Đuran izbjeglica iz Livna i Desnica Radivojević iz
Srebrenice. 19.juna 1998.godine ovaj Odbor u Srebrenici održava svoju prvu i
poslednju, istina nezvaničnu sjednicu. Slijede ponovni mukotrpni pregovori i
usaglašavanja naizgled nevažnih i banalnih detalja da bi konačno 7.juna 1999. godine bila i
održana.prva konstituirajuća sjednica SO Srebrenica. Evo mojeg izvještaja:
-
Ako do pomirenja može doći u
Srebrenici onda se to može desiti i drugdje u Bosni i Hercegovini – riječi
su Ambasadora Roberta Berija Šefa OSCE-a
za BiH na početku sjednice opštinskog parlamenta. U ovom gradu je na taj način
gotovo dvije godine od već zaboravljenih izbora uspostavljena vlast u kojoj
većinu imaju Bošnjaci, po prvi put u jednoj opštini Republike Srpske.
-
Današnji dan je važan ne samo
za stanovnike Srebrenice već za cijelu Bosnu i Hercegovinu – rekao je Gospodin
Ber – Uspiješan završetak će rezultirati formiranjem multinacionalne vlade u
gradu koji je možda od najveće simbolične važnosti u ovoj zemlji –
-
Mi smo pružili ruku pomirenja –
kaže za DW Potpredsjednik SDA BiH Halid Genjac – Ono što sam ja danas vidjeo u
Srebrenici, ono što sam vidjeo po reakciji običnih ljudi, običnih građana,
prolaznika ukratko bih prokomentarisao
da klima u Srebrenici se mijenja i da će ta klima i mimo volje pojedinih
lidera uskoro biti takva da se ta ruka mora prihvatiti -
Period jednogodišnje vladavine lokalne vlasti u
Srebrenici na čelu sa Nesibom Mandžićem mogao bi se okarakterisati kao
probijanje leda i pravljenje prvih početnih koraka na uspostavljanju minimuma
povjerenja i uspostavljanje prvih kontakata.
Tada su ako se samo pozdrave svaka dvojica ljudi različite nacionalosti
izazivali podozrenje ili osudu okoline a o slobodi nekakvog kretanja pogotovo
noću u Srebrenici koja tada nije imala ulične rasvjete, da i ne govorimo. Desilo se u to vrijeme više
podmetanja požara u bošnjačke kuće a u samoj opštinskoj zgradi nožem je napadnut
tadašnji sekretar opštine Munib Hasanović. Ni jedan od ovih slučajeva nikada za
javnost nije zvanično razjašnjen. Nakon Mandžića na kormilo opštinske vlasti
dolazi Šefket Hafizović. Dešavaju se i prvi povratci.
Autor Marinko
Sekulić Kokeza
Pretplati se na:
Postovi (Atom)